iA


Da li tražiš posao ili posao traži tebe?

by ivancosic. Average Reading Time: about 3 minutes.

Na svakom koraku poslednjih godina možete čuti o tome kako u Srbiji postoji jako veliki broj nezaposlenih. Sa druge strane često možete i čuti da poslodavci koji traže kvalitetne ljude za određene poslove ne mogu da pronađu adekvatne kandidate. Posle nekog vremena nametne se pitanje da li ovi ljudi žive u istoj državi i istom univerzumu, da li je normalno da imamo toliko nezaposlenih i toliku potražnju za kvalitetnim ljudima da često kvalitetne radne pozicije ostaju dugo, dugo nepopunjene?

Kao i u onoj staroj poslovici “ako ne znaš kuda ideš, ni jedan put te neće dovesti do cilja“, tako i u današnje vreme ne znači nam ništa što imamo toliko ljudi koji žele da rade kada ono što znaju da rade nije upotrebljivo.

Kada se malo prouči popularna ekonomska i geopolitička statistika može se uvideti da je 50% svetske populacije mlađe od 30 godina. Mi danas imamo mnogo mladih koji su završili fakultete i “čekaju posao”. Kada kompanije traže ljude često tih ljudi nema, jer pored onoga što su naučili na fakultetima, obično nemaju nikakvog praktičnog iskustva. Tako dolazimo do činjenice da 10 najtraženijih poslova u 2010. godini nisu ni postojali 2004. godine. Ovde čak nije problem samo sa našom zemljom. Danas se školuju deca za poslove koji još uvek ne postoje, koje će raditi uz pomoć tehnologije koja nije još uvek izmišljena, kako bi rešili probleme za koje još uvek ne znamo da postoje.

Smatra se da se kompletna količina tehničkih informacija duplira svake dve godine, što znači da za studente tehničkih fakulteta polovina stvari koje nauče tokom studija zastari dok završe fakultet.

Sa druge strane, povremeno viđam pojedince za koje određene kompanije jedva čekaju da završe fakultete kako bi ih zaposlili kod sebe.

Dok sam tokom 2003-2004. radio dizajn za lokalnu Microsoft kancelariju, radili smo i u sklopu akademskog programa dizajn za lokalni Imagine Cup. U pitanju je takmičenje u programiranju za studente fakulteta. Danas mnogi članovi tih studentskih timova rade kako za Microsoft tako i za vodeće development kompanije.

Mnogi studenti koji su okrenuti marketingu i odnosima sa javnošću, koji su aktivni na društvenim mrežama još pre kraja studija su “rezervisani” od strane ozbiljnih kompanija da jednog dana budu u timovima koji se bave marketingom i nastupom kompanije na društvenim mrežama, kompanije ih zapošljavaju čim završe studije.

U čemu je tajna?

Nema tajne. Ovi poslovi nisu poslovi “preko veze”, u pitanju je samo aktivnost i predanost, strast i ljubav prema onome što žele da rade u životu. Ako bismo ipak morali da pobrojimo glavne kvalitete ljudi koji na ovakav način dolaze do posla evo nekoliko:

  • Proaktivnost – nemojte čekati da kompanija objavi konkurs za posao, budite poznati i pre toga, budite aktivni i imajte nekoliko projekata kojima možete da se pohvalite
  • Strast – volite ono što radite da bi radili ono što volite
  • Predstavljanje – vi ste svoj lični brend. Budite u stanju da bilo kad u toku dana možete u par kratkih reči da se predstavite da svima bude jasno ko ste, šta ste, i čime se bavite.
  • Predstavljanje Plus – uvek napomenite ono što vas pokreće
  • Rezultati – nije bitno šta ste radili u životu, već šta ste postigli (ima razlike)

Živimo u čudnom vremenu. Ko ne prepozna izazove može reći da je jako teško vreme. Zapravo je jako dinamično. Očekivanja su da će oni koji danas idu u školu do svoje 40 godine raditi na 10-15 poslova. Koliko ste do sada poslova obavili, promenili? Računaju se i oni mali, koje ste radili tokom leta, privremeno…

Mladi lideri

Pozitivna strana priče je da su kompanije shvatile da ne mogu lako doći do kvalitetnih ljudi, pa sve više i same rade na pronalaženju takvih. Da li ste vi ti? Da li ste spremni?

Ukoliko tražite posao umesto da čekate da on vas nađe, do 01. oktobra na sajtu mladilideri.rs otvoren je online konkurs za prijem mladih lidera.

Kompanija koja raspisuje konkurs neće biti poznata do 01. oktobra, što mi je bilo dovoljno interesantno da vam preporučim da se prijavite, ovim svojim postom dajem podršku ovakvim akcijama.

5 komentara na ‘Da li tražiš posao ili posao traži tebe?’

  1. […] Tekst i slike preuzete sa bloga Ivana  Ćosića […]

  2. Nenad Marinkovic says:

    Ova tema zasluzuje ceo jedan blog, javnu raspravu, investicije i aktivnost na najvisem nivou, ali je trenutno rezultat rada jedne lobi grupe, i vec je to velika stvar da pricamo o grupi a ne o pojedincu.

    Evropa ovu trku trci vec na uzrastu osnovaca i sistemu skolovanja od malih nogu, a mi za sada sve projekte radimo na nivou koristi pojedinaca a ne sistema. Zato sto sistemom niko ne zeli da se bavi, zele da sistem iskoriste ovakav kakav jeste i da kanalisu resurse u tacno odredjene tokove. I tako se sistem u stvari urusava, a novi se ne izgradjuje, jer ga niko ne zeli kao opterecenje. Zato uglavnom akcije krenu i zavrse se onda kada se ispune licne ambicije, mahom materijalne a ne profesionalne.

    Poruka ovog posta je gradite nesto sto ce vas nadziveti i ostati posle vas, jer jedan ljudski vek, bio dug i 150 godina, je ipak nista u odnosu na ljudski rod. Mozda se internet i marketing menjaju dnevno i mesecno, ali ono cemu ta tehnologija sluzi traje vekovima

  3. Excellent post!
    I apologize for not posting in Serbian but my English is a little better so I hope that’s not a problem. :-)

    I have also wondered how with so many young and talented people in this country, there would be such a massive problem finding adequate talent to fill in the available positions in the job market.

    Employers often cite “inadequate knowledge or experience” as a reason for turning down applicants, but so many of those young people just end up leaving Serbia to go work in other countries (often leading teams and becoming some of the most valued members of their respective organizations). It’s odd.

    I think the real problem (or at least a part of the problem) lies in the lack of flexibility on both the side of the Employers and the Job Seekers.

    I’ve been on both sides of the fence (in Serbia and abroad) and yes, sometimes it seems that the job openings are meant to be filled by friends or family of the employer (read: connection required), but it’s not always the case. Recently a company I worked with had a few job openings available, above average pay and great working atmosphere… but it was out of town. The employee would be required to travel about 2h per day (it was paid for and a company vehicle was supplied), yet SO MANY people turned away from the offer simply because it wasn’t convenient. I found it very surprising.

    On the flip side, too many Employers are expecting their employees to come to the job site with a full complement of skills (both technical and communication skills) without ever taking the time or investment required to TRAIN them! Why do they assume that they will find the *perfect* employee with a full complement of skills for a rock-bottom salary?

    (you also have the fact that employers know how tough it is to find adequate work in Serbia and want nothing more than to take advantage of their employees… which is terrible but it’s a fact of life here!)

    Well, this turned into a rant, I’m sorry if I lost focus along the way… great post, very thought provoking.

    Cheers.

    • ivancosic says:

      Eh Petre,

      Odavno ja razmišljam o tome kako bi bilo idealno da se o poslu dogovara na bazi 80/20 principa. Da je svako dužan da radi 80% vremena za platu i da je ostalih 20% vremena slobodan da sam odluči čemu će da posveti.

      • Slobodnom vremenu
      • Unapređenju/profesionalnom usavršavanju
      • Dodanom novcu

      Svako ima različite prioritete, tako bih ostavio ljudima da sami odrede na šta će potrošiti 20% vremena

      A što se tiče posla gde se troši dodatnih 4 sata za “commute” mora se shvatiti da nije isto kada na posao trošiš 8 i 12 sati

      I još jedna tema za razmišljanje – u Beogradu je (recimo, zaokružujem) pola stanova u vlasništvu a pola iznajmljeno ili ljudi plaćaju kredite. Interesantno je da ljude koji imaju stan u vlasništvu ili žive kod roditelja, možeš da ih platiš 150-200E manje nego nekoga ko ima iznajmljen stan / plaća ratu kredita…

      • Agreed, it would be nice if working conditions and salary compensation were adequate enough to support a family with… time for professional development would be icing on the cake! 😉

        The example I gave with the commute was 8h total working time, paid, with 6h in the office and 2h commute… a pretty sweet setup in my opinion, but I do understand that people have different priorities.

        As far as the issue of being able to pay less for those living at home or in their own apartment, unfortunately there is only one reason employers get away with this: they do it because they CAN. :-(

Ostavi komentar